Tabinja mrkulja (Lat. Phycis phycis). Raste relativno sporo i živi u prosjeku do 18 godina (71 cm dužine), međutim, u Jadranu je prosječna starost 5 godina (45,8 cm dužine). Rasprostranjena je širom Mediterana i istočnog Atlantika. U istočnom dijelu Jadrana pojedinačni primjerci se nalaze u plićim morima, dok okolo ostrva u srednjem i južnom Jadranu formiraju gusta naselja. Obično naseljavaju stjenovita područja od 20 do 70m dubine. Mrijesti se zimi, od kraja oktobra do početka januara. Mužjaci se morfološki ne razlikuju od ženki. Polno sazrijevaju u periodu od 2 do 3 godine. Ako okruženje nije zadovoljavajuće i pogodno za mrijest, ženke se neće izmrijestiti, već će čekati sljedeću sezonu. Tada su ženke u riziku da uginu, prije nego se razmnože. Za razliku od drugih riba, primarni izvor energije kod tabinja je jetra, koja čini 15% njihove ukupne težine, dok su mišići sekundarni izvor energije.  Danju se skriva u mračnim i dubokim rupama, a noću postaje aktivni predator. Hrani se sitnom ribom i sa nekoliko vrsta beskičmenjaka.