Radionica “Staništa i zaštita morskih i obalnih područja u Crnoj Gori” održana u Kotoru, u Institutu za biologiju mora, 19. novembra 2018. godine, četvrta je po redu radionica u okviru projekta “MonteAqua”.

Projekat „MonteAqua“ Institut za biologiju mora iz Kotora sprovodi u saradnji sa Centrom za ribarstvo i zaštitu biološke raznovrsnosti kopnenih voda Instituta za biologiju i ekologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu. Projekat je omogućen donacijom Norveškog ministarstva vanjskih poslova, koje zastupa Norveška ambasada u Beogradu. Jedna od aktivnosti projekta jeste organizovanje ukupno šest radionica koje bi pomogle otvaranju poglavlja 13 „Ribarstvo“ i poglavlja 27 „Životna sredina“ pregovaračkog procesa sa Evropskom Unijom.

Radionica je organizovana kao podrška Ministarstvu održivog razvoja i turizma u implementaciji Direktive o staništima kao i definisanju zaštićenih područja u moru. Ovaj Bijeli papir sastavljen je na osnovu prezentacija na radionici i to:

 

– Direktiva o staništima-Evropsko iskustvo-Hrvatska, dr Petra Rodic, Hrvatska agencija za okoliš i prirodu

– Direktiva o staništima – tekuće  aktivnosti i izazovi, Mr Milena Bataković, Agencija za zaštitu životne sredine

– Zaštita obalnih i marinskih područja u Crnoj Gori, Mr Ivana Stojanović, Ministarstvo održivog razvoja i turizma

– Uspostavljanje zaštićenih obalnih i morskih područja u Crnoj Gori, Mr Vasilije Bušković, nacionalni koordinator za UNEP

– Upravljanje zaštićenim područjima u zoni morskog dobra, Mr Aleksandra Ivanović, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom

– Usporedba ribljeg fonda u Crnoj Gori i Hrvatskoj – trebaju li nam zaštićena područja-Evropsko iskustvo, Hrvoje Čižmek, 20000 milja društvo istraživača mora

kao i diskusije koja je vođena na radionici.

Ukratko o prezentacijama:

Direktiva o staništima –Evropska iskustva-Hrvatska

Direktiva o staništima u Hrvatskoj je sprovedena kako bi se osiguralo očivanje biodiverziteta kroz očuvanje prirodnih staništa i vrsta unutar Evropske Unije. Fokusirano je na preko 1000 biljnih i životinjskih vrsti, kao i 230 staništa. Glavni cilj Direktive o pticama je održavanje “divljih” ptičijih populacija u Evropskoj Uniji na nivou njihovih ekoloških, naučnih i kulturnih potreba, ili adaptirati populaciju ovih vrsta prema tom nivou. Uspostavljena su dva stuba direktive:1. uspostavljanje područja – Ekološka Mreža Natura 2000 i 2.  Zaštita vrsta.  Priprema Nature 2000 je desetogodišnji proces koji je finansiran kroz LIFE III, PHARE, IPA (EU preaccession funds), WB, i druge fondove i sproveden uz saradnju adekvatnih naučnika, eksperata i NVO. Menadžment Natura 2000 je sproveden kroz član 6 dok je zaštita vrsta sprovedena kroz članove od 12 do 16 Direktive o habitatima i član 5 Direktive o pticama. Vrste proglašene strogo zaštićenim su ugrožene autohtone vrste ili vrste koje su pod zaštitom EU regulacija o zaštiti divlje flore i faune ili internacionalnom sporazumu koji je potpisala Republika Hrvatska.

Sprovođenje Uredba o zaštiti prirode (and HD) u Hrvatskoj se realizuje kroz niz mjera:

Mjere za divlje autohtone vrste:

Monitoring konzervacionog statusa; Privremena ili lokalna zabrana puštanja u divljinu ili eksploatacije određenih populacija; Regulisanje perioda ili metode puštanja u divljinu; Aplikacija, koja se odnosi na određivanje vrsta prilikom lova ili ribolova, kao i pravila koja se odnose na konzervaciju takvih populacija; Uspostavljanje sistema ili licenci za određivanje vrsta ili kvota (količine); Regulacija kupovine, prodaje, ponude, zadržavanja za prodaju ili transporta za prodaju ovih vrsta; Uzgajanje životinjskih vrsta u zatočenistvu kao i vjestačko razmnožavanje biljnih vrsta, u cilju smanjenja uzimanja vrsta iz divljine; Procjena efikasnosti sprovedenih mjera; Ponovno introdukovanje ili repopulacija su sprovedeni u skladu sa članom 22 Direktive o habitatima. Monitoring  je sproveden kroz nacionalni projekat upozorenja i reagovanja, dok je monitoring konzervacionog statusa još u izradi.

Direktiva o staništima – tekuće aktivnosti i izazovi

Proces usklađivanja se zasniva na formiranju akcionog plana nacionalne strategije za poglavlje 27. Transpozicija direktiva u nacionalo zakonodavstvo i stvaranje okvira za implementaciju regulativa i njihova implementacija. Potrebno je napraviti popis vrsta i staništa prema Direktivi o staništima, tako što će se raditi na prikupljanju postojećih podataka i dopuniti ih novim, kao i terensko mapiranje staništa i vrsta.  Nacionalni program agencije za zaštitu životne sredine predviđa uspostavljanje „Nature 2000”. Veliki napredak je napravljen u usaglašavanju nacionalnog zakonodavstva sa evropslim tako su u novom Zakonu o zaštiti prirode preneseni svi članovi Direktive o habitatima i Direktive o pticama koji treba da se implementiraju u Crnoj Gori. Aktivnosti koje su do sada sprovedene u Crnoj Gori su sledeće:

-Emerald;

-„Jačanje kapaciteta javnog i civilnog sektora u Srbiji i u Crnoj Gori za primjenu EU propisa za zaštitu prirode“ – WWF

-UNDP GEF projekti (i) Kataliziranje finansiranja zaštićenih područja u Crnoj Gori (PAF) s ciljem da omogući pravni okvir za poboljšanje finansijske održivosti zaštićenih područja i osigura njihove prihode, i (ii) Jačanje sistema održivosti zaštićenih područja Crne Gore (PAS).

-Podrška uspostavljanju MPA „Katič“ i istraživanje marinskih i obalnih ekosistema duž obale

-MedMPAnet

-Coastal area Management Program CAMP Montenegro

-MedKeyHabitat

-4M Projekat

Veliki izazov predstavlja uspostavljanje funkcionalnog mehanizma za upravljanje područjem pogotovo u smislu kontrolnih aktivnosti imajući na umu nadležnosti institucija i održive aktivnosti u okviru budućih zaštićenih područja i podizanje svijesti lokalnog stanovništva.

Zaštita obalnih i marinskih područja u Crnoj Gori

U okviru Ministarstva održivog razvoja i turizma na planu zaštite obalnog i morskog područja sprovedene su sledeće aktivnosti: -Stvorena je nacionalna strategija održivog razvoja do 2030 godine; -Urađen je akcioni plan za biodiverzitet od 2016 do 2020 godine;- Nacionalna strategija za integralno upravljenje obalnim područjem NS ICZM (2015) i NEAS sa akcionim planom 2016-2020. Očekuje se otvaranje pregovaračke pozicije sa EU za poglavlje 27. Što se tiče pravnog okvira donesen je Zakon o zaštiti prirode (2016). Crna Gora je potpisnica Barselonske Konvencije i njenih protokola, SPA/BD i ICZM Protokola, IMAP/EcAp i Bernske Konvencije.  Započele su aktivnosti na primjeni MSFD (2008/56/EC; (EU) 2017/848) kao i na primjeni Direktive o habitatima i Direktive o pticama (92/43/EEC; 2009/147/EC). Kroz implementaciju Barselonske Konvencije na području Crne Gore realizivane su sledeće aktivnosti:-Monitoring Programe obalnog ekosistema baziran na MEDPOL IV (2008-2011) i Monitoring Programe obalnog ekosistema u 2014, 2015 i 2016; 2017-2018;-Coastal Area Management Programme, CAMP Montenegro (2011-2014); NS ICZM (2015); -EcAp/MSP u Boki kotorskoj;-GEF Adriatic Project; -MedProgramme; -National Biodiversity Strategy; -Priprema VI Nnacionalnog izvještaja o CBD implementaciji. CAMP Montenegro je definisao 7 potencijalnih područja zaštite: 1. Luštica 2. Zona od rta Trašte do Platamuna 3. Šira zona oko ostrva Katić 4. Zona od rta Volujica do Dobrih Voda 5. Zona od rta Komina do ostva Stari Ulcinj 6. Zona od Uvale Valdanos do Velike uvale i 7. Zona od seke Đeran do ušća Bojane.

Uspostavljanje zaštićenih obalnih i morskih područja u Crnoj Gori

Projekat promovisanja zaštićenih morskih staništa, sastoji se iz dvije komponente: 1. Komponenta se zasniva na premjeru 70,544 hektara,  procjeni biodiverziteta i identifikaciji značajnih područja i 2. Komponenta se zasniva na stvaranju održivog finansiskog upravljanja i stvaranju modela za upravljanje zaštićenih morskih područja. Finansijski je podržan od strane UNEP GEF. Fokusiran je na 3 oblasti (Platamuni, Katič i Stari Ulcinj). Podrazumijeva prikupljanje postojećih podataka o biodiverzitetu sa tih područja i dopunu novim podacima.

Upravljanje zaštićenim područjima u zoni morskog dobra

Zaštićena prirodna dobra u prostoru morskog dobra čine 22 plaže, poluostvo Ratac sa Žutokrlicom, obalno-močvarno područje Tivatska solila i Kotorsko-Risanski zaliv. Izazovi u upravljanju zaštićenim područjima iz 1968 predstavljaju: pravljenje registra–opis područja sa okvirnim površinama; ne postojanje granice zaštićenih područja; namjena područja u prostorno-planskim dokumentima i dr. U rješavanju nejasnoća krenulo se 2011. kada je JPMDCG pokrenulo reviziju –Studije zaštite za plaže Sutomore, Ratac sa Žukotrlicom, Petrovac, Bečićka plaža, Slovenska plaža, Jaz; 2014. je napravljen Akcioni plan za reviziju zaštićenih područja u zoni morskog dobra i predat Ministarstvu održivog razvoja i turizma; 2016. Donesen je novi zakon o zaštiti prirode. U periodu upravljanja zaštićenim objektima veliki napor i financije su uložene u unapređenje prostora Velike plaže konkretno zaštite dina kao i sređivanje infrastrukture i promocija posebnog rezervata prirode-Tivatska solila.

Usporedba ribljeg fonda u Crnoj Gori i Hrvatskoj – trebaju li nam zaštićena područja

Prezentacija daje prikaz uporedne analize ribljeg fonda u zaštićenih područjima u Hrvatskoj i oblastima u Crnoj Gori koja planiraju da se stave pod zaštitu. Istraživanja su sprovedena metodom vizuelnog cenzusa na dubini od 7-12 m. područje na kojemu su rađena istraživanja je kombinacija stjenovite podloge obrasle algama i morske trave posidonije. Lokacije na kojima se istraživalo su NP Mljet i područje Platamuna, Katiča i Ratac. Poređenjem fonda ribe u zaštićenom području u Hrvatskoj i na tri lokacije u Crnoj Gori može se jasno vidjeti razlika u biomasi, što jasno ukazuje da je potrebno napraviti zaštićena područja. Područja koja je neophodno zaštititi su oblasti koje posjeduju: stjenovitu obalu i stjenovito dno, koje imaju očuvane livade Posidonije sa velikim stijenama koje imaju rupe na sebi i koje su relativno blizu. Na osnovu ovih karakteristika definisana su potencijalna područja.

Kratak video sa radionice: